Restaurant Trs
Menu

book a table

Opening Hour 8:00 AM - 10:00 PM, every day on week.

CLICK HERE TO BOOK A TABLE

Dalmacija na dlanu i pjatu

S Gornje straže brda Bljušteva?a vidi se cila Dalmacija, a otoci Vis, Biševo i Svetac, iako tamo u daljini, stoje kao na dlanu. A ovdje, kao i niže dolje prema Rastovcu, obitelj Ugrina radi ono što bi trebala cila Dalmacija. I cijela Hrvatska. Proizvodi vino i maslinovo ulje, sadi i sije slanutak, jari grah (sikiricu), blitvu, le?u, bob… i nudi to u svojem restoranu Trs, u Trogiru.

Rastovac, položaj Kljenovica kraj Lokve

Kad se kod Marine, izme?u Trogira i Rogoznice, skrene po marinskom zale?u, uzbrdo prema Rastovcu, i ne nadate se vidikovcu koji ?e vam otvoriti neo?ekivani pogled. U teoretskom natjecanju (danas tako popularnu) za najljepši pogled (i najširi), ova pozicija – Kljenovica, kraj Lokve, iznad Rastovca, na vrhu prvog brda iznad mora, ušla bi u doigravanje. Da biste dospjeli na takvo mjesto, trebate vodi?a, a mi smo za našu pri?u izabrali idealnog. Tomislav Ugrina, vlasnik konobe Trs u Trogiru (I&P, 36) predstavnik je iznimno radišne obitelji koja u okolici Rastovca uzgaja lozu, masline, povr?e. Na terenu s najljepšim pogledom, gledamo stare obiteljske vinograde i masline i slušamo o planovima. Zanimljive su te pri?e o radu na zemlji. Ovaj je vinograd star oko 60 godina. S vremenom loza više ne?e davati o?ekivani urod. U takve stare vinograde sadimo masline. Prije nije bilo tako. Kažu da se loza ljubi s maslinom. Kad prestane vinograd biti rodan, zemlja je iscrpljena, pa mora pro?i 20–30 godina da bi se ponovno mogla saditi loza. S time da je pola posla napravljeno (brajde), samo treba kopati nove rupe. Ove 33 masline (koje simboliziraju Isusove godine) otac Mijo zasadio je za vrijeme Domovinskog rata), iz pti?je perspektive se ?itaju RH – Republika Hrvatska (smiješak). Na parceli uz ovaj vinograd, koja je ina?e služila kao pašnjak, planiramo zasaditi novi vinograd sorte babi? jer je ovo idealan položaj. Za lozu je dobro da uvijek lagano pirka, a to je upravo tu. Babi? sadimo i simboli?no jer ovaj dio katastarski pripada Šibeniku, na zašti?eno podru?je babi?a. Položaja za sadnju novih vinograda ima, treba samo zasukati rukave. Nekad je bilo zasa?eno mnogo višnje maraske, koja se prodavala poljoprivrednim zadrugama, kao i grož?e i smokve. Posljednjih petnaest godina zadruga više nema pa se ljudi snalaze sami kako ?e prodavati svoj proizvod. Višnja maraska gotovo je izumrla, malo se ostavilo po vinogradima, uglavnom zbog proizvodnje doma?e višnjeva?e. Plod ovih nekoliko badema rabimo za naše doma?e rafiole. Tako?er je obi?aj po vinogradu saditi ljutiku. Sve su loze navrnute (divlje) i mogu trajati po 60–70 godina i više. Vijek je trajanja pitomih loza maksimalno 30 godina. Neki dan smo ih oplijevili. Ako dosad to nisi napravio, gotovo je. Otkupljujemo grož?e da bismo mogli napraviti malo ve?u koli?inu vina i da možemo sa?uvati vino za godinu, dvije, da ne ide odmah na tržište. Koliko god grož?a imamo, to nije dovoljno.

U Docima
Vra?amo se prema Rastovcu, spuštamo uz predio Ugrininih vinograda na predjelu Krževite Kamelice, predio Doca, kojeime duguju tamošnjem kršu. Kr?ile su se staze koje su bile od staroga vinograda i kopale su se nove rupe. Ta se mlada loza obavezno taklja (privezuje na kolac) da se ne bi od vjetra slomio lozin prut. Prije odlaska na ru?ak u staru ku?u svra?amo na predio Do?i?e. ?udesan krajolik krša i suhozida, požu?en brnistrom, u kontrastu plavoga neba prošarana oblacima poput krša, dovodi nas do polja gdje uzgajaju (opet) lozu, smokve, le?u, grah, slanutak, bob – rajski vrt Ugrina. Baš kao i nekad, kad je majka vodila glavnu brigu o grahoricama, ispreple?e se povijest i sadašnjost. Tomo pri?a i o požarima. Maslina se obnovi bez obzira na požar. Beremo ih ru?no. Prera?uje se iste ve?eri ili najkasnije idu?i dan. A ove kamene bunje, koliko godina su stare i na koji su na?in ra?ene, ma kako jake kiše padale, nikada ni kapi vode da bi propustile. Unutra može stati pet do šest ljudi. Tu su se ljudi sklanjali od kiše, kad su kr?ili vinograde i radili u polju. Ima dvije prostorije. Tu bi držali i alat. Prije se nije trebalo ništa posebno skrivati kao danas. Naši stari uvelike su sadili bijele sorte, uglavnom babi?, a mi smo danas zasadili nekoliko stotina loza debita. Od brnistre radile bi se one malo kru?e metle kojima se ?istilo oko ku?e. Stabla smokava posipamo lugom(pepelom) koji ostane nakon zgarišta na kaminu.

U ku?i
Ostavljamo predivan kraj i vra?amo se u Rastovac, gdje gledamo novu ku?u (s budu?im podrumom i kušaonicom) i stari obiteljski kompleks zgrada, gdje nas ?eka ru?ak. Otac Mijo, majka Stana, brat Mario koji se brine o proizvodnji, šogorica Ružica i ne?ak Mijo. Poslije smo otišli i do ku?e sestre Nede, koja je napravila kruh pod pekom. Ru?ak je po doma?i, jelo i pilo kao i u prošlosti. Jedemo tripice. U našoj zagori, koja po?inje od Ljubitovice i Prapatnice (sjeverno od priobalja), za janje?e tripice kažu šiša. Ovdje, u Rastovcu, marinsko zale?e, jedemo tripice (he he). Ne zna se što je bolje, meso ili prilozi u kojima uživamo. Ne?ak Mijo sa svojim se iskustvom ravnopravno uklju?uje u pri?u o grahoricama. Le?a? Mora se prije izvijati, pa prosijati na sito. Imamo ve?e i manje sito. Kada se prosije, mora se provijat na vitar. Nakon toga dobro ju je oplavit u vodi da sva prljavština ispliva. Zatim se suši nekoliko dana u hladu, što je tanji sloj pri sušenju, to bolje. Onda bismo ju namazali kvasinom i uljem da mušice ne dolaze. Na kraju se stavi u staklene ili plasti?ne posude i hermeti?ki zatvori da se mušica ne može stvorit. Bob se bere suh (kad mu mahuna bude skroz crna), a onaj koji spremamo u zamrziva? beremo zelen. Jari grah ima isti princip kao le?a i slanutak. Nestalo nam je slanutka, sad ?ekamo novi, on bude krajem srpnja.

To je ta razlika
Glasnogovornik i poveznica obitelji, Tomislav Ugrina otkriva smisao svega ovog. Želja nam je uzgajati što više doma?ih namirnica iz obiteljskog gospodarstva: le?a, jari grah, slanutak, krumpir, blitva, vino, maslinovo ulje, višnjeva?a, loza, smokve (suhe i svježe). Uklju?ila se cijela obitelj i svi imaju interesa od toga. U restoranu ne pri?amo gostima unaprijed odakle su namirnice koje jedu. Mi se ne name?emo, ve? kad gostu nešto bude odli?no i zanima se otkud je npr. smokva ili vino, onda mu mi ispri?amo da je to naše. Možda je to i bolji pristup. Proširit ?emo izbor povr?a koji uzgajamo na raj?ice, krastavce… s obzirom da smo sad dobili vodu. No kapaciteti ostaju za restoran. A od dijela onoga što smo pojeli u Rastovcu u ku?i doma?ina i poslije u konobi Trs u Trogiru, s doma?im namirnicama, zabilježili smo recepte. Mislim da vam je sad svima jasno zašto smo odabrali nadnaslov Hrvatska kakva bi mogla biti.

Download PDF

berams

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *